Razvoj fakulteta

Strategija obnove i razvitka Fakulteta 1992.-1995.

Nakon ratnih razaranja koja je Osijek pretrpio za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku, na Fakultetu se obnavljaju radni prostori i opremaju devastirani laboratoriji; dijelom vlastitim sredstvima te sredstvima Ministarstva znanosti RH. Kvalitetno poboljšanje opremljenosti ostvareno je donacijama opreme i knjiga koje je Fakultet dobio od hrvatskih znanstveno-nastavnih institucija: Hrvatskog vojnog učilišta, Zagreb; Instituta Ruđer Bošković, Zagreb i Fakulteta strojarstva i brodogradnje Split.

I fakulteti i znanstvene ustanove iz inozemstva također su pomogle obnovu Fakulteta: Hochschule Bremen, Fachbereich Elektrotechnik, Bremen; Centro Interuniversitario Ticinese, Lugano; Fernuniversität Gesamthochschule, Hagen; Hochschule fur Technik, Saarland; Universitat des Saarlandes Fachbereich Elektrotechnik-Saarbrucken; Katolički univerzitet, Leuven, EMPT Centar Belgium i Analog Devices, Norwood (USA).

U razdoblju 1993.-1995. značajnu pomoć Fakultetu dao je dr. ing. Cesare Cuzan (na slici lijevo), poduzetnik iz Milana (Italija), i to: 120.000 Eura za opremu i 200.000 Eura za dvogodišnje stipendije za 100 studenata tehničkih znanosti Sveučilišta u Osijeku. Sredstvima dr. Cuzana utemeljena je i Osječka akademska zaklada (OAZ) koja stipendira studente tehničkih znanosti na fakultetima Sveučilišta u Osijeku te svake akademske godine dodjeljuje nagradu najboljem studentu ETF-a.

Fakultet je sredinom devedesetih godina koristio poseban blok zgrade EMŠC-a kao i prostorije na lokaciji Trg Lava Mirskog, što je činilo ukupno: dvije velike predavaonice (po 140 mjesta), šest manjih predavaonica (po četrdeset mjesta), sedam laboratorija (po dvadeset radnih mjesta), 22 kabineta za nastavnike i četiri ureda administracije

Još jedna u nizu posljedica za Elektrotehnički fakultet Osijek nastala agresijom na Hrvatsku je i nagli odlazak šest doktora znanosti i devet znanstvenih novaka i asistenata s Fakulteta (od sredine 1991. do sredine 1992. godine) što je za organizaciju visokoškolske nastave i znanstvenog rada u kratkom roku predstavljalo vrlo težak problem.

U razdoblju 1992.-94. godine na Fakultetu su se stoga zaposlili: dr.sc. Zdenko Godec, dr.sc. Božidar Ivšinović, dr. sc. Franjo Majdandžič, dr.sc. Mladen Stipančić, dr.sc. Ivan Šoštarec, dr.sc. Zdravko Valter, mr.sc. Milica Pužar i mr.sc. Josip Tomac. Značajnu podršku daju i vanjski suradnici: prof. dr. sc. Zijad Haznadar, prof.dr. sc. Hrvoje Babić, prof.dr. sc. Vladimir Mikuličić, prof. dr.sc. Leo Budin i prof.dr. sc Branko Eman. U razdoblju 1992.-93. na Fakultet je primljeno 6 znanstvenih novaka i mlađih istraživača; Irenka Mandić, Renato Mandić, Mirko Filić, Ivica Bašić, Dražen Dorić i Ružica Šalić.

Krajem 1992. godine rukovodstvo Fakulteta izrađuje strategiju obnove i razvoja Fakulteta uz značajnu pomoć prof. dr.sc. Nedjeljka Perića s ciljem postizanja kvalitete srodnih fakulteta u Europi.

1. U okviru danih mogućnosti iz drugih središta dovesti doktore (elektro)tehničkih znanosti te organizirati skladan proces nastave i znanstvenog rada na Fakultetu;
2. Upošljavati nove znanstvene novake od kojih će se, zajedno s već uposlenim asistentima, u doglednom vremenu osposobiti stručnjaci-istraživači, te dobiti doktori znanosti;
3. Izraditi novi nastavni plan na sveučilišnom studiju s dva smjera: (a) Elektroenergetika i (b) Automatika i elektronika, a u drugoj fazi uvesti i treći smjer - Računarstvo;
4. Ustrojiti i simultano provoditi novu organizaciju Fakulteta;
5. Izgraditi novi poslovni prostor s dovoljno učionica, laboratorija, kabineta, ureda i pratećih prostora;
6. Nabaviti potrebnu laboratorijsku opremu;
7. Povezati se s gospodarstvom; od posebne je važnosti naći značajne partnere, poduzeća i realizirati što više stručnih projekata;
8. Povećati broj znanstvenih projekata i stvoriti uvjete za poslijediplomske magistarske i doktorske studije;
9. Uspostaviti (ratom prekinutu) međunarodnu suradnju s institutima i fakultetima.
 

Elektrotehnički fakultet kao projekt 1992. - 2001.

U razdoblju 1992.-1995. godine izrađena je projektna dokumentacija za nadogradnju III. kata zgrade Fakulteta (površine 1900 m2), a 1996. godine započeta je izgradnja koja je zbog nedostatnih financijskih sredstava zastala 1998. godine.

Elaborat su izradili: prof.dr.sc. Radoslav Galić, prof.dr.sc. Željko Hocenski, dr.sc. Milan Ivanović, prof.dr.sc. Srete Nikolovski i Stjepan Ćalić, dipl.oec.

Nakon uspješno uspostavljene suradnje s tvrtkom Siemens" iz Zagreba sredinom 2001. godine sačinjen je elaborat za dovršenje započete dogradnje te za nabavku potrebne laboratorijske opreme koji je upućen Vladi RH. Uz razumijevanje čelnika Ministarstva znanosti i tehnologije RH, odobreno je 20 milijuna kuna kredita za realizaciju planiranih investicija, koji se realizira preko Privredne banke Zagreb.

Izvođač radova - Siemens" d.d. Zagreb s kooperantima iz Osijeka; rukovoditelj izgradnje-Ivan Lončar, dipl.ing.; nadzor gradnje-Miroslav Rok, dipl.ing.

S odobrenim kreditom od 20 milijuna kuna i 12 milijuna kuna od vlastitih prihoda i iz drugih financijskih izvora, a uz suradnju i koordinaciju: ministra prof.dr.sc.Hrvoja Kraljevića, rektorice Sveučilišta prof. dr.sc. Gordane Kralik, direktora Siemensa" Mirka Barišića, dipl.ing i dekana ETF-a prof.dr.sc. Radoslava Galića uspjeva se realizirati:

Završava započeta dogradnja III. kata i u potpunosti se izgrađuje dvorišna zgrada, tako da ETF raspolaže ukupnim poslovnim prostorom od 5000 m2. Izvršeno je opremanje 15 laboratorija modernom opremom te je nabavljena potrebna nastavna oprema.

Svečano otvorenje zgrade obavljeno je 20. prosinca 2002. godine uz nazočnost Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića; ministra znanosti i tehnologije RH prof.dr.sc. Gvozdena Flege, prof. dr.sc. Hrvoja Kraljevića, predsjednika Odbora za znanost Sabora RH, prof.dr.sc. Gordane Kralik, rektorice Sveučilišta u Osijeku.

Svečanosti otvaranja nove zgrade ETF-a nazočili su predstavnici Ministarstva znanosti i tehnologije, čelnici slavonskih županija i gradova, predstavnici svih hrvatskih sveučilišta, dekani elektrotehničkih fakulteta iz Hrvatske, Njemačke, Mađarske i Slovenije, dekani svih fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Stross-mayera te vodeće ličnosti kulturnog, vjerskog i gospodarskog kruga Slavonije i Baranje.
 

Novi studijski smjerovi, poslijediplomski studij 1995. - 2005.

Kadrovski ojačani, profesori Elektrotehničkog fakulteta izrađuju novi nastavni plan dodiplomskog sveučilišnog studija s dva smjera Elektroenergetika te Automatika i elektronika koji se nakon međunarodne recenzije i usporedbe s europskim fakultetima počinje primjenjivati ak.godine 1995./96. Značajnu pomoć u realizaciji ovih aktivnosti pružili su: prof.dr.sc. Nedjeljko Perić, akademik Božo Udovičić i prof.dr.sc. Martin Jadrić.

U rujnu 1997. godine Senat Sveučilišta u Osijeku prihvaća program poslijediplomskog studija Tehnika eksploatacije energetskih i industrijskih pogona na ETF-u Osijek. U siječnju 2002. godine Senat Sveučilišta daje dopuštenje za provedbu stjecanja doktorata znanosti za znanstveno područje Tehničke znanosti, znanstveno polje Elektrotehnika.

2003. godine završena je izrada novih nastavnih planova i programa za sveučilišne i stručne studije (izrađeni prema europskim standardima) koji se nakon suglasnosti Senata Sveučilišta u Osijeku i Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu RH počinju primjenjivati ak. 2003/04. godine. Ovi nastavni planovi pokrivaju sva područja iz elektrotehnike i računarstva, a imaju sljedeće smjerove i razine obrazovanja: 

Sveučilišni dodiplomski studij za diplomirane inženjere ima tri smjera:
1. Elektroenergetika
2. Automatika i procesno računarstvo
3. Računarstvo i komunikacije

Stručni studij za inženjere ima tri smjera:
1. Automatika
2. Elektroenergetika
3. Informatika

Poslijediplomski studij je organiziran na dva znanstvena polja i tri razine:
Znanstvena polja: Elektrotehnika i Računarstvo
Poslijediplomski magistarski studij, Poslijediplomski doktorski studij i Poslijediplomski doktorski studij (bez magisterija).

Akademske 2004/2005. godine Fakultet je uskladio nastavne planove i programe prema Bolonjskoj deklaracija uvodeći model studija 3 + 2 + 2 koji se počinje primjenjivati od ak.g. 2005/06..