Unatoč danas gotovo uvriježenom stavu društva o mladima kao inertnima, pasivnima i nespremnima za ono što mnogi vole nazivati "pravi život", još uvijek postoje neke od svijetlih točaka našeg društva. To su studenti koji osim brojnih, zahtjevnih i vremenski gotovo "neograničenih" fakultetskih obaveza nastoje zadovoljiti svoju avanturističku, proaktivnu, osobnost upuštajući se u jednu od pustolovina svojih života. Upravo se ona najčešće realizira u obliku volontiranja, čime je djelomično smanjen financijski trošak, nimalo zanemariv za budžet prosječnog studenta, a zagarantirano je pregršt zabave, rada, poznanstava te razvoja vlastitih znanja i vještina.
Marija Erkapić i Danijel Čižek prepuni dojmova nakon AIESEC-ove prakse
Volontersko iskustvo koje donosi
neprocjenjivo bogatsvo
Sve je više i onih za koje cilj nije napraviti
samo korak preko kućnog praga, već doživjeti internacionalno iskustvo rada sa
strancima različitih profila i interesa.
Jedna je od takvih i Marija Erkapić,
studentica Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koja je svoj djelić međunarodnog
iskustva prakse, uz pomoć studentske udruge AIESEC, odlučila pronaći u Rusiji.
Putnica "ruskoga voza" tako se uputila u "Veneciju sjevera", točnije u Sankt Petersburg, tražeći, kako kaže,
mjesto koje bi odgovaralo njezinim željama, mjesto o kojemu uistinu ne zna
mnogo, a koje želi upoznati, mjesto koje je dovoljno blizu, a istovremeno dovoljno
daleko. Projekt na kojemu je radila zajedno s još 30-ak studenata iz različitih
zemalja svijeta nosio je naziv "Open yourself", a osmišljen je na način da
tinejdžere u dobi od 13 do 18 godina upozna s danas vrlo aktualnim temama
vezanim uz samorazvoj pojedinca. Projekt se provodio u grupama od po tri
studenta u školama i to na teme kulturalne raznolikosti, liderstva,
samosvijesti, tolerancije i sl. Smještena, suprotno svojim početnim "predrasudama", u barokno uređeni stan četveročlane obitelji koja ju je ugodno
i srdačno ugostila te iznenadila svojim prilično dobrim engleskim bez ruskog
naglaska, Marija je mogla započeti svoje iskustvo i prepustiti se čarima
prelijepoga grada. Također, valja istaknuti kako je bilo i nebrojeno situacija "snađi se rukama i nogama, kako znaš i umiješ" no to su sitnice koje iskustvo
čine bogatijim. Nadalje, prepričava Marija, nekoliko si je puta pokušavala
dokazati kako ondje nije turistički, već "poslom" te je trgovine, barem u
početku, promatrala iz pristojne udaljenosti. Dugi niz godina bez pristupa
zapadnoj kulturi rezultirao je velikim brojem primamljivih kopija zapadnjačkih
lanaca s brojnim natpisima na ruskoj ćirilici – naime, Rusi, generalno
gledajući, slabo pričaju engleski.
Jedan od ne toliko neobičnih, ali slatkih
kulturalnih šokova, bila je spoznaja o palačinkama kao jednima od
tradicionalnih jela Sankt Petersburga, bilo one slatke ili slane te
pristupačnih cijena od jednog eura i manje. Osim fine papice, vrijeme se ni u
kojem slučaju nije koristilo na bezvezarije, stoga je treći najveći muzej u
svijetu - Hermitage, bio i više nego vrijedan posjeta. Naime, studentima je
ondje ulaz u potpunosti besplatan, a Marija je još uvijek pod dojmom crvenoga
tepiha u predvorju, oslikanog stropa i pozlaćenih ornamenata. Na temelju svoga
iskustva Marija se osvrnula i na upoznatost Rusa s divnom nam Hrvatskom. Naime,
naišla je na nepoznavanje njezina geografskog položaja, ali i na priličnu
nezainteresiranost da se trenutno stanje "neznanja" zamijeni pokojom korisnom
informacijom.
Naposljetku, kaže
kako je jedan od fenomena koji dolaze s praksom, izuzev slučajnog razmišljanja
na engleskom, kojemu je svakodnevno izložena, i potpuni gubitak pojma o
vremenu, danima, datumima i zbivanjima u svijetu. "Ako ništa drugo, uistinu
živimo ovdje od danas do sutra i zbog toga - work hard and party harder",
zaključuje studentica Ekonomskog fakulteta kojoj je ovo iskustvo promijenilo
život i navelo ju na razmišljanje o odlasku na još jednu AIESEC-ovu praksu.
Danijel Čižek također se odlučio na taj
veliki korak odlaska u stranu zemlju na nekoliko mjeseci nakon što je
diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu. Danas, dva tjedna nakon povratka s
prakse, kaže kako mu ni u jednom trenutku nije bio žao što se prijavio za
praksu. Na AIESEC-ovu praksu odlučio se još prije dvije godine, no obveze na
fakultetu sprječavale su ga u pronalasku idealne prakse i u odlasku na istu. Upisavši
završnu godinu diplomskog studija, odlučio
je da je ovo prava godina za novo iskustvo i pustolovinu. Nakon nekoliko
mjeseci traženja "prave" prakse i prijave na nekoliko volonterskih i
stručnih praksi, dobio je potvrdni odgovor iz Poljske, gdje je mogao raditi u
struci i dobivati plaću, te Slovačke, gdje je pronašao volontersku praksu.
Poljsku je odabrao zato što mu je njihova ponuda vremenski više odgovarala, a i
grad u koji je išao je puno veći.
Po dolasku u prekrasni poljski grad Szczecin
shvatio je da nije pogriješio. Prvi dan na poslu dobio je "buddy-ja" koji mu je
pomagao da se snađe i bolje upozna s poslom koji će raditi, ali i gradom. Ono
što ga je najviše dojmilo bio je ured i radna atmosfera. "Prvo što sam
primijetio na poslu bili su bilijar, Play Station 3 i pikado, a kolege su me
odmah prihvatili i objasnili dosta stvari o načinu poslovanja firme", kaže Danijel.
Budući je Squiz multinacionalna kompanija s uredima po cijelom svijetu,
službeni jezik je engleski i bez problema je mogao komunicirati s bilo kime. "Ono
što se događalo od mog dolaska u Poljsku pa do danas ne može se dočarati u
nekoliko rečenica, ali zamislite osjećaj kada skačete ispred pozornice na
koncertu Prodigyja zajedno s još 700 000 ljudi na jednom od najvećih open-air
festivala u Europi, kada u samo 6 tjedana toliko dobro upoznate nekoliko ljudi
s kojima ćete ostati prijatelji do kraja života i kada steknete iskustvo koje
vrijedi više od svih 5 godina fakulteta" oduševljeno prepričava Danijel. Na
kraju zaključuje kako je i njemu ova praksa na koju je otišao preko AIESEC-a
nakon samog članstva i rada u organizaciji, nešto što će mu zauvijek ostati u
prekrasnom sjećanju, a što mu je već sada omogućilo veliko napredovanje u
poslovnom smislu i budućoj karijeri.